Mirza Brkic, razmisljanja

Prisjede mi iftar. Otidjoh u taj turski mesdzid sa nekoliko kolega. Ne znam kako je pocelo, ali opet se doslo na temu rata. Prijatelj, koji je ovdje od ´92, kad je iz svog doma u Visegradu protjeran me osudi kad sam rekao da bih bez srama obukao hrvatski dres. Mislim u sebi zasto da ne, sta tu ima lose. Ostatak drustva se prikljuci sa komentarima o zlocinima koje su Hrvati napravili za vrijeme proslog rata, nadam se i zadnjeg. Odgovorio sam mu da nije Mladen Petric dosao i pravio te zlocine, ne znam ni da li je imao petnaest godina kad je rat zavrsio, a oni pomislise da se salim. “Isto bi bilo kao kad bi obukao dres Srbije” cuo sam sa strane u jednom trenutku, na sto nisam imao adekvatan odgovor. Vec su me zasuli izjavama tipa “Svi su oni isti”, “Samo mrtav Srbin je dobar Srbin” i slicnim. Sjetio sam se da sam danas vratio knjigu prijatelju iz Beograda, koju sam koristio nekad u junu. Sjetio sam se kad sam sa njim pricao o ratu, a on mi govorio kako zlocin nikad nije u redu, bio on pocinjen nad Zidovom, Muslimanom, crncem, Eskimom ili nekim drugim. On je od mene samo par mjeseci stariji, dijete bio kad je poceo rat. Ikamet me probudi iz razmisljanja, a i razgovor utihnu. Nastavio se razgovor poslije, a ja sam ucutao i slusao njih. Opet sam cuo prijatelja iz Visegrada kako govori da su njegove komsije, sa cijom se djecom i sam igrao njih protjerale. Jak argument mi je dao, shvatio sam da sta god da kazem njegovo razmisljanje ne mogu promijeniti. “Sta kad bi sad poceo rat, bil´se vratili?”, glas iz Sarajeva je pitao. I dalje sam cutao. Jos mi je u glavi odzvanjalo “samo mrtav Srbin je dobar Srbin”. Valjda je tako mislio i za Hrvate, a svi su ostali potvrdili sa osmijehom, dok sam cutao i trazio smisao. Sjetio sam se Josipa, Milosava, Nenada i svih drugih nemuslimanskih imena koja su ostala “na nasoj strani”. Na moj posljednji pokusaj sa rijecima “nemojte sad da generalizujemo” cinicno su odgovorili sa rijecima, sve je to isto, devedesetdevet posto. Zacepio sam konacno, pitajuci se kako to da ljudi ovdje, sesto kilometara daleko od svega imaju jaci osjecaj nego mnogi dolje, gdje se sve desilo.

Nastavak, 30 minuta kasnije…

Sad ne znam. U BiH, preciznije u Gracanici nisam imao previse dodira sa drugim nacijama. Opet, i kad sam imao, nisam pravio razliku zbog toga sto se oni krste, a mi klanjamo. Ovdje sam dozivio nesto drugacije, razlicita iskustva. U jednoj sam utakmici za sebe cuo “Ja cu cuvati malog Balijicu”, od strane Hrvata. Sa Srbima nisam imao losa iskustva. Cudno mi je da ovdje cesce vidjam “4S” i “U”, nego sto bih vidio u Zagrebu ili Beogradu. Nigdje nisam vidio ljiljane ili nasu zastavu, ali zato sam se nagledao lancica ili bolje receno lanaca sa mjesecom i zvijezdom, kao i krstova.

Sada, bas kada treba da radim zavrsne pripreme za ispit koji imam u ponedjeljak, razmisljam o svemu. Pokusavam da vjerujem u ono nesto ljudsko, pa da se kao ljudi borimo samo samo za resurse ili kad pokusamo zauzeti tudju teritoriju, ali ne zbog toga sto neki na kozi imaju pruge, a drugi mrlje. Znam da sam kompletan Bosanac i Hercegovac, da su neki ljudi Srbi, Hrvati ili Kazahstanci, ali prije svega smo svi stanovnici planete zemlje, to nam je zajednicko. Zato ne mrzim niti jednu naciju, niti jednu grupu, nego samo pojedince koji sire zlo, kako bi sebi vise zgrnuli na kamaru. Zato pokusavam da se izdvojim iz mase kojom ce neko beskrupolozno upravljati da ostvari svoje ciljeve. I to me cini covjekom. Ne covjekom u smislu “homo sapiens”, vec “homo prudentis”.

Licno…

Znam da ce ovaj tekst naici na razlicite stavove, vjerovatno i na prijetnje, ali ovo je moj stav. Ako neka ima jake argumente da ovo obori, neka mi ih predoci i obrisacu ovo sa izvinjenjem, jer nekad posumnjam u svoja uvjerenja, kao i svako razuman. Ovo je ipak bilo samo da kazem sve ono sto za iftarom nisam mogao i kukavicki, nisam smio.

Nemam namjeru pametovati, samo zelim da postavim jedno pitanje. Da li je u pravu nastavnica Nusreta ili Fadil-efendija? Nastavnica kaze da su ljudi i majmuni nastali od zajednickog pretka, dok Fadil-efendija uporno tvrdi da smo svi nastali od Adema i Have. Ni sam ne znam ko je u pravu, pa bih molio strucnjake da mi objasne. Hvala.

Ustvari, molim Senada kao moderatora da postavi ovo pitanje na forum.

Odlican teniski mec na eurosportu, finale US Opena. “Ferko”, kako smo ovog ljeta oznacili najboljeg tenisera je opet na nivou. Evo, bas sad je napravio dvije servis-greske i ostao miran kao da se nista nije desilo. Genijalan sportista i covjek. U jednom takvom mecu, sa takvim ulozima ostati hladan pod pritiskom, mislio sam da nije moguce. Bas sam danas igrao na onom turniru, pred jedva nekih stotinjak navijaca. Opet, atmosfera ponese covjeka.. Za svaki dobar potez slijedi aplauz, nakon svake pobjede osmijeh se sam razvuce. Poraz boli. Pred publikom jos vise, gotovo ga osjetis kako jede celije tvog ega, uvlaci se pod kozu. Ferko vodi 5-4 i ima mec loptu. Dakle, pauza…

Propusti Ferko brejk, gem, set i mec loptu. I mi smo danas mnoge propustili, zato i jesmo samo prosli grupnu fazu, ispali vec u cetvrt finalu. Ferko ima novu mec loptu. Koristi je. “The legend” kaze komentator na eurosportu. Nek je jednom bio u pravu, nakon sto je u toku mecu kazao za Djokovica kako je imao tesko djetinjstvo, prezivio rat i bombardovanja. Uh, skoci mi pritisak kao od Vispak kahve. Ferko je konacno promijenio izraz lica, proslavio pobjedu. Opet, ta smirenost, nevjerovatna. Kako taj covjek u normalnom zivotu, kad ga iznervira neka sitnica? Kaze Caus(rodjakov cimer, kod kojeg se trenutno nalazim) da Ferko garant poslije ode negdje i opsuje i reket, lopticu i sve iz sebe istrese. Sad jos samo da vidimo da li ce drecati kad dobije nagradu. Ovaj je post stvarno o njemu. Jos se skromno drzi, iako je najbolji. Zena Milka ga gleda sa tribina, prati svaki njegov potez. Nije Milka nikakav model, ali zar je to nephodno? Ima tu nesto vise, jer kad on hoda po spici, pored njega ne mora biti avion. Prima nagradu i opet kulturan intervju.

Pun mi je kurac i ljudi vise. Osobito neodgovornih ljudi, od kojih ti treba sitnica, a oni nece prstom da pomaknu da ti je pruze. Valjda nas tome zivot i nauci, da sve moramo sami. Moze biti da je to i obradjena verzija Edinih stihova: “Care samo pare, samo biznis minimalni rizik, pliz, pliz, budi pametan, nemoj zaglavit, jebo pare, jebo trebe, cuvaj samo sebe, samo sebe, samo sebe”. Ne mogu biti pametan, osobitno nakon provedenog dana u biblioteci i negativnog odgovora na mail, od kojeg mi mnogo stvari znaci. Bod mi jedan falio iz engleskog, a nisam ga dobio zbog greske. Predao sam papir profesoru na uvidjaj, da promijeni misljenje, a sad procitao mail od njega. Pogresno je covjek protumacio papir koji sam mu dao, ali makar mi je dao priliku da mu objasnim da je drugacije od njegovog misljenja. Sad sam mu poslao novi mail, objasnio zbog cega mi je taj bod falio, ukazao na moj pogresan unos tacnog odgovora i jos naglasio vaznost istog. Valja cekati mail narednih dana, pa cemo vidjeti. Daj Boze pravde, da bude stagod. Trenutno spremam skroz lijevi ispit, citam a nista ne kontam. Kaze raja da je taj ispit lagan, pa se i ne sikiram pretjerano. Uceraj mu, sta bude, bude. Rodjak mi jos nije poslao slike, kao ni jaran. Pa jel to toliko tesko konektovati se, odvojiti pet kvalitetnih minuta i poslati pet slika? Dere me nervoza, jos i ova dosadna kisurina upotpunjava dozivljaj. Krasno. Noge su mi mokre, anticipiram prehladu, a u nedjelju turnir. Nogometni turnir bosnjacke omladine u Austriji. Odoh ih razvalit. Raspolozen sam, nabrijan i u dobroj formi. Rukometno je uradilo svoje u avgustu. Zao mi samo sto odoh dan prije memorijalnog turnira na Drafnicima(o kojem nigdje nisam procitao izvjestaj?), ali otac je insistirao da idem u nedjelju. Kod mene kad otac insistira, nema druge, a ni trece. Jeben je zivot nas umjetnika, sto bi reko komsija Ado. Usput, Ado se zeni, ako se vec nije i ozenio. Bio je red, zabavljo se s curom od drugog srednje. Odlicna stvar i sam razmisljam o takvom potezu. Nadjem sebi nesto u BiH, cuvam to lagano do kraja svojih dvadesetih i onda ozenim. U medjuvremenu, dok sam ovdje, pa nemamo isti pozivni. Sve su karte otvorene. (Jednoj zenskoj ovo bi na volej, jesam sovinista, samo zaspi punim arsenalom). Jah, nisam ja dzaba kazao da najbolji postovi dolaze u ovakvim raspolozenjima.