Mirza Brkic, razmisljanja

Prodjose ispiti. Veceras na autobus, devet sati voznje je ispred mene. Ispiti su me ponukali da napisem ovaj post. Iz engleskog su izasli preliminarni rezultati za prvi dio ispita, dok za drugi dio izlaze tek krajem jula. Prvi dio sam polozio, kazu da je to laksi dio. Ne znam, vidjecemo krajem jula. Drugi ispit, eh…Truba mi je nekako, a ja sam taj trubadur. Zajedno sa prijateljem iz Bihaca sam pristupio tom ispitu, racunajuci na obostrano prepisivanje, jer ja bolje znam Buchhaltung(Racunovodstvo), dok je on daleko bolji sa Kostenrechnungom(Troskovi). Ispit je bio tezak, nista drugo nisam ni ocekivao. Ranije smo dogovorili da sve uradimo isto, kako se ne bi desilo da jedan polozi, a drugi ne. Izbjegavali smo poglede nadzornika, ali imali smo i srece, jer lik koji nas je primijetio da se dogovaramo nije nista poduzeo. Tek kad smo razvili pricu, priblizio nam se, kao da nas upozorava da ne budemo bas toliko ofirni. Licio je na balkanca, a po ponasanju se cini i da jeste. Umisljeni Austrijanci, misle da su face, pa cim primijete, poduzimaju nesto. Hvala tipu koji je ipak bio raja, mada pojma nemam ko je taj lik uopste. Dalje za ispit, na kraju smo ja i prijatelj zajedno unosili odgovore, kako bi bili identicni. Vec smo bili pod prismotrom i nismo vise mogli bez problema komunicirati, ali ipak smo nekako uspjeli. Zvanicni rezultati su za sedam dana, no ispit nam je objavljen na netu, da unesemo svoje vrijednosti, tako mi je javio saucesnik u prepisivanju. On je unio svoje vrijednosti. kaze da nam je falio jedan zadatak. Kasnije sam ja unio svoje i nisam siguran kako sam zaokruzio jedan zadatak. Ako sam ga zaokruzio tacno, polozicu ispit, ako nisam necu. Ako ispit polozim, a moj prijatelj padne, velika je truba, jer smo zajedno radili dogovorili se da sve identicno zaokruzimo. Ako padnem , bice mi zao sto moram ponavljati ovaj ispit. Mogucnost da obojica ovaj ispit polozimo je minimalna. Sanse da obojica padnemo su 50%, sanse da ja polozim, a on padne su takodje 50%. Sansa da on polozi, a ja padnem je takodjer minimalna. Jedino bi prva mogucnost mogla da me spasi ove trube. Do sada smo sve ispite radili uporedo, od 7, koje sam polozio do sada, on mi je mnogo pomogao pri dva, posebno na matematici. Ne znam kako sam zaokruzio, saznacu tek sljedece sedmice, kada budu rezultati. Odlucio sam da ako polozim, moram da mu se oduzim, ali masno da se oduzim, jer ovaj ispit stvarno vrijedi, nije dzaba prolaznost cca. 25%. Mogao bih nauciti Evropsko pravo, ali da ga bas naucim, pozovem ga sa mnom na ispit i uradim obojici. I onako sam dobar sa Pravom, leze mi ti zakoni, jednostavno imaju logike. Ne bih volio da padnem, ali opet, ako polozim…savjest ne da mira. Ne znam sta sam zaokruzio.

Eh, naslov sve govori. Danas smo zavrsili jedan pravi mali gestapo-test iz engleskog. Kroz flashbackove mi je dolazio film “Pijanista”, svaki put kada je profesor nesto govorio. Cita on ona pravila za ispit, a meni se sve cini kao da cujem onaj glas sto cita nove zakone u getu, tipa da Zidovi ne smiju po trotoarima, da moraju nositi zvijezdu, itd. Predispitna trema, iako sam je iskusio vec vise puta ne jenjava. Engleski, sta vise kazati. Bilo je tacno dvadeset i sest multiple choise pitanja, za koje smo imali ravno trideset minuta da odgovorimo. To je dio za gramatiku, a nakon toga dolazi poslovni engleski, koji traje 1,5 h. Sta da vam pricam, statistika donosi najbolji pregled stvari.  70% okinava, kao bi se to profesionalno kazalo. Eto, uradio sam danas, ali ovo je jedan od ispita kod kojih se rezultat ceka duze od mjesec dana, pa cemo vidjeti. Sutra imam drugi ispit, Accounting and Managment. Pfff, ova statistika ima jako ruznu naviku da obeshrabri covjeka kad mu to ne treba. Prosli ispit, skoro 75% je palo na proslom terminu.  Ucio sam, pripremao, po ovoj vrucini i cesto puta kontao: “Jebo te, mog´o sam sad u Sarajevu biti druga godina”. Predje opet covjek preko svega toga, ubijedi se u neke stvari i krene naprijed. Sutra, sta bude, neka bude. I na kraju, da ne mislite da ste prevareni, cemu ovakav naslov? Pa jednostavno, ima sexa. Jebu me sa svih strana.

Par vijesti. U cetvrtak i petak dva ispita, jos vikend u Becu i onda u BiH. Dobra vijest za ovaj blog je da sam kupio sebi digitalnu kameru Samsung Digimax S630, pa se da zakljuciti da ce uskoro biti veci broj slika. Kamera je extra, jos sam je platio na snizenju, ima kamaru nekih opcija koje ne razumijem. Glavno je da ima jak blic i stabilizator slike, ono kad treses kameru i slikas, da opet ispadne dobro. Lagano odbrojavam dane do kraja, dosta mi je vise i ucenja, treba da se odmorim. Jos jedna vijest je da sam okacio kopacke o klin, zavrsio sam nogometnu karijeru. Nije bas uobicajeno da se karijera zavrsava sa dvadesetak godina, ali i nije bila neka. Skontao sam sebi da u vrijeme koje potrosim na treninge i utakmice mogu da ucim, eventualno i da radim, tj. daleko korisnije utrosim vrijeme. Kaze moja profesorica engleskog, Hanka Pastir(Hannah Shepherd) da vremena i novca nikad dosta, posebno u mojoj struci. Sto se tice kopacki i nogometa, ja cu opet povremeno da igram sa drustvom, za svoju dusu. Kopacki sam se rijesio, bas kad sam se vracao sa zadnje utakmice. Ne, nisam ih bacio na pola puta kao klasicni primjer balkanskog levata na zapadu, nego sam spojio ugodno sa korisnim. Prolazio sam pored terena na kojem je trenirala neka ekipa sastavljena od Arapa ili Egipcana, nisam siguran, uglavnom lijeva ekipa iz najnizih liga. Nisam se sjetio da su Egipcani nasi daleki preci, pa da su clanovi te ekipe vjerovatno nasi daleki rodjaci, nego mi je jednostavno pala na pamet dobra ideja. Prekinuo sam trenera dok je svojoj ekipi na arapskom objasnjavao formaciju i objasnio situaciju da zavrsavam sa nogometom i da poklanjam kopacke. Neki ih je lik sa zadovoljnim osmijehom prihvatio, a meni je bilo drago sto ne moram da ih nosim natrag u dom. Moram priznati da mi je malo zao sto necu vise na treninge, ali sljedece godine mi sigurno ne treba jedna obaveza vise.

Eto, pretvori se ovo u kompletan tekst. Jos da isprobam loadiranje slika i zavrsen post.

Sto se mog bloga tice, zavrsena je rekonstrukcija. Ovih dana nece biti tekstova, zbog ispitnog roka. Lagano brojim dane do kraja ovog semestra. Prvih dana jula dolazim u BiH, mozda koji dan kasnije, ako naleti kakav posao. Ne bi bilo lose vratiti se podebljan sa stotinjak eura vise u dzepu, mada je tesko u kratkom vremenu pronaci nesto pristojno. Kad dodjem, dva mjeseca necu da vidim nikakve skripte, samo soccer, dva programa HRT-a, bazeni i izlasci. Pa neka odbrojavanje pocne.