Dio prvi,
Sta uciniti? Ides redovno na treninge, dajes 110% sebe i vjerujes da ces dobiti mjesto u prvoj ekipi, pored barem pet trenerovih miljenika, no jos uvijek igras za rezerve. Zadnji trening, dan prije utakmice trener te procita na spisku prve ekipe, kao prvu zamjenu. Sav sretan, dobijes moral da treniras jos jace, jer si dokazao da vrijedis. Na dan utakmice potreban si i rezervnoj ekipi, za koju redovno igras. Rezerve uvijek igraju dva sata prije prve ekipe, tako da imas vremena i da se malo odmoris do sljedece utakmice. Cuvas se povrede, ali opet dajes mnogo, bez obzira sto su rezerve. Na kraju prvog poluvremena prilazi ti covjek iz uprave kluba i postavlja ti pitanje iz naslova. Normalno, odgovoris mu istinu i on te odstrani iz ekipe, jer po pravilu nogometnog saveza ne smiju biti vise od dva stranca istovremeno u jednoj ekipi. Vratis se u svlacionu sa rezervama, pretrpis par prigovora jer se ne vracas dovoljno u odbranu i vratis se na teren, za drugo poluvrijeme. Moral je nizak i normalno da nemas volje za igru. Negdje oko sezdesete minute te izvadi iz igre, jer se ne trudis dovoljno, dosetas se do aut-linije i izadjes. Ni pozdrav sa igracem koji ulazi, niti sa trenerom, pa cak ni pogled na klupu. Skines dres i pravac u svlacionu. Prva ekipa poslije primi sedam komada, makar dva od onog crnca sto ih je okretao na petobanku, a tebi bude drago.
Dio drugi,
Krenes u kupovinu, tek po par sitnica, hrana za sljedecih par dana. U jednom marketu kupis nesto i skontas da si nesto zaboravio i da ti treba jos nesto u drugom marketu. Udjes u taj drugi i punu kesu iz proslog marketa ostavis na polici, da je ne nosis kroz cijeli market i da ti je ne kontrolise na kasi, da nisi nesto ukrao. Pet minuta se zadrzis, kupis potrebne stvari i ides na kasu, platis i krenes do police po prvu kesu i rahat kuci. Kese nema. Kod kasirki nije, ispod police nije, nigdje je nema. Dodje ti da se zapitas kakva je to osoba, koja jednom studentu ukrade pizze, salamu, colu u konzervi i par cokoladica? Da li je doslo do te mjere, da takve stvari nosis sa sobom u market i dobro ih cuvas? Onda kontas u sebi, nije neka vrijednost, nekih petnaestak maraka, ali valja otici, pa sve to ponovo kupiti.
***
Ovih dana opet moram da ucim, jer pocinje predispitna frka. Kad kog dodjem u biblioteku, osjetim da neko fali, neko ko je otisao osamsto kilometara daleko i vraca se tek sutra uvecer. Za produzenje vize sam predao svu potrebnu dokumentaciju i hvala Uzvisenom Allahu, to je proslo bez problema. Kuci krajem juna, ako Bog da.