Mirza Brkic, razmisljanja

Dio prvi,

Sta uciniti? Ides redovno na treninge, dajes 110% sebe i vjerujes da ces dobiti mjesto u prvoj ekipi, pored barem pet trenerovih miljenika, no jos uvijek igras za rezerve. Zadnji trening, dan prije utakmice trener te procita na spisku prve ekipe, kao prvu zamjenu. Sav sretan, dobijes moral da treniras jos jace, jer si dokazao da vrijedis. Na dan utakmice potreban si i rezervnoj ekipi, za koju redovno igras. Rezerve uvijek igraju dva sata prije prve ekipe, tako da imas vremena i da se malo odmoris do sljedece utakmice. Cuvas se povrede, ali opet dajes mnogo, bez obzira sto su rezerve. Na kraju prvog poluvremena prilazi ti covjek iz uprave kluba i postavlja ti pitanje iz naslova. Normalno, odgovoris mu istinu i on te odstrani iz ekipe, jer po pravilu nogometnog saveza ne smiju biti vise od dva stranca istovremeno u jednoj ekipi. Vratis se u svlacionu sa rezervama, pretrpis par prigovora jer se ne vracas dovoljno u odbranu i vratis se na teren, za drugo poluvrijeme. Moral je nizak i normalno da nemas volje za igru. Negdje oko sezdesete minute te izvadi iz igre, jer se ne trudis dovoljno, dosetas se do aut-linije i izadjes. Ni pozdrav sa igracem koji ulazi, niti sa trenerom, pa cak ni pogled na klupu. Skines dres i pravac u svlacionu. Prva ekipa poslije primi sedam komada, makar dva od onog crnca sto ih je okretao na petobanku, a tebi bude drago.

Dio drugi,

Krenes u kupovinu, tek po par sitnica, hrana za sljedecih par dana. U jednom marketu kupis nesto i skontas da si nesto zaboravio i da ti treba jos nesto u drugom marketu. Udjes u taj drugi i punu kesu iz proslog marketa ostavis na polici, da je ne nosis kroz cijeli market i da ti je ne kontrolise na kasi, da nisi nesto ukrao. Pet minuta se zadrzis, kupis potrebne stvari i ides na kasu, platis i krenes do police po prvu kesu i rahat kuci. Kese nema. Kod kasirki nije, ispod police nije, nigdje je nema. Dodje ti da se zapitas kakva je to osoba, koja jednom studentu ukrade pizze, salamu, colu u konzervi i par cokoladica? Da li je doslo do te mjere, da takve stvari nosis sa sobom u market i dobro ih cuvas? Onda kontas u sebi, nije neka vrijednost, nekih petnaestak maraka, ali valja otici, pa sve to ponovo kupiti.

***

Ovih dana opet moram da ucim, jer pocinje predispitna frka. Kad kog dodjem u biblioteku, osjetim da neko fali, neko ko je otisao osamsto kilometara daleko i vraca se tek sutra uvecer. Za produzenje vize sam predao svu potrebnu dokumentaciju i hvala Uzvisenom Allahu, to je proslo bez problema. Kuci krajem juna, ako Bog da.

Jebo te, cini mi se da sam se zaljubio, ali ono praavo. Nisam djevojku vidio jedan dan i vec mi nedostaje. Sve zbog prokletog Karfreitaga. Eh, mene je ovaj Freitag dobro karnuo, kada je vec Karfreitag. Nista, cekam utorak, a onda poduzimam daljne korake. Bitno je da curi svidjam, a ako nije tako, onda se ja varam i pojma nemam o zenskim signalima. Jos cu sada ovdje da pocnem crtati srca i takve stvari. Mah, maani se toga, prihvati se Ekonomske Politike. Hocu, vec u utorak, kada opet otvore biblioteku, nakon ovog mini-raspusta za Uskrs. Normalno, nije nauka jedini, a sve mi se cini niti glavni razlog sto cu da odem u biblioteku. Tamo ce biti moja slatka Srpkinja, koja redovno dodje, tamo negdje oko 09:00. Normalno, ja se u to vrijeme budim, zatim moram nesto da pregrizem, pa tek onda na fax. Do 11:00 pregledam mail, pa nas domaci portal, da bi se nakon toga zaputio u biblioteku. Vise ne idem na sprat, nego redovno u prizemlje, desno i tamo kod racunara se zaustavim, i pogledam lijevo. Ako osjetim pogled na sebi, osmijehnem se, okrenem glavu i vidim onaj osmijeh. Da ne bih ispao (bas veliki) papak, parkiram se par redova ispred, ali se okrenem tako, da se gledamo ja i ona.

U pocetku sam mislio da mi se cura tek onako svidja, ono po sistemu “rado bih je povalio”, no ovo vec vise lici na ono “s njom bih se drzao za rukice i hodao gradom”. Pomalo se cak i bojim tog osjecaja. Uh, nije mi lahko. Opet moram nekako iskulirati, cure ne vole kad se momci istope. Evo, dodje mi jedna, na koju sam se ranije lozio po prvom sistemu, no nista nije probudila u meni. Apsolutno nista. Uh, jesam otis´o.

Evo, nemam volje da pisem, ali moram. Zatvorena je biblioteka, jer je danas zadnji petak pred Uskrs. Cini se da je Katolicima znacajan, no meni je danas stvarno trebalo da biblioteka bude otvorena. Nisam namjeravao da ucim, mada mi to kao sporedna aktivnost u biblioteci dosta dobro ide. Otkad dolazim prvenstveno zbog Srpkinje, vise ucim. Onda napravimo zajednicku pauzu, a danas je trebala biti treca takva. Danas sam trebao dobiti i trenutak nasamo sa njom, pa da je pozovem da izadjemo za vikend. Sve sam bio isplanirao. Negdje oko 10:30 sam dosao na fax, pregledao mail, novosti i zaputio se u biblioteku. Dodjem do vrata, povucem prema sebi, no vrata se pomjerise samo par milimetara, cini mi se. Biblioteka danas ne radi zbog “Karfreitag”-a, kako ga oni zovu. U ponedjeljak sigurno nece raditi jer je Uskrs, tako da mi ne gine utorak. Sad mi jos samo treba da se cura ohladi ili da se dogodi nesto drugo, negativno. Kako docekati utorak, kad ti se cura toliko svidja?

Selam, zdravo i zdraaaavooooo,

Prijatelju moj, sta da ti pisem. Na faxu nista novo, ucim. Nogomet sam jos uvijek u rezervama jer trener forsira Austrijance od kojih s pravom mogu reci da igram tri puta bolje. Jedino sa zenama promjena. U semama sam sa jednom Srpkinjom, veoma slatkom. Kazem, u semama, no jos uvijek nije nista konkretno. Jos uvijek se gledamo u biblioteci, napravili smo dvije zajednicke pauze za kafu, no nisam imao priliku da poduzmem nesto konkretno, jer je njena prijateljica konstantno u okolini. Vidjecemo kako ce se stvari odvijati, a da te ne tusim cijelom pricom, javicu ti samo o ishodu.

Stari, sta ima kod tebe, kako fax, pojave na televiziji i zivot sa robinjom iz Fojnice? Am Ende sehe ich dass du der klugste bist, weil du gar keine Scheisse von niemandem nimmst. Dass verscuche ich auch, aber wenn mir ein Madchen gefallt, dann bin ich immer ein bisschen nervos und verloren. Mit diesem Madchen, glaube ich, dass ich ziemlich gute Chansen habe, aber mit Frauen bist du nie sicher. Wir haben uns fur lange in der Bibliothek angeguckt und sie schickt echt positive Signale. Wir werden mal sehen. Wenn es nicht gut geht, dann sheiss drauf, oder?

Anyway, I didn´t mean to make this mail in three languges. Well, write me as soon as you can, and I  would really use an advice about this Serbian bitch. I had the guts to approach her, now I just hope that things will work out. I´m planning to ask her on a date tommorow, which would be a really great timing, concidering the weekend coming, when we could actually go out.

Jetzt gehe ich nach Heim, leider nur nach meinem Studentenheim. Nach Heim, also nach Bosnien komme ich wahrscheinlich am Ende Juni.

Eto, stari, cuvaj mi se, pisi, pa se vidimo.

Brler King