Kako je sve pocelo? Nekada davno, na jugu, postojala su mnoga plemena, a tri najveca su bili Bosantu, Serabe i Herevani. Ova tri plemena su zivjela u tri doline, odvojene brdima i imali normalne odnose. Velike poglavice tih plemena su jednog dana shvatile da u odnosu na druga plemena, koja su zivjela preko rijeke, mogu biti jaci, samo ako se ujedine. Tako su i ucinili i nazvali novoosnovano pleme Juslave. Ratnicima tih plemena u pocetku bilo tesko da prevazidju razlike. Naime, ratnici ovih plemena su se jos farbali razlicitim bojama. Kada su se plemena udruzila, bilo je velikih problema da izaberu vrhovnog poglavicu, jer niti jedno pleme nije htjelo da njime vlada poglavica tudjeg plemena. Tada se pojavio strogi “Lav koji mase repom” i postavio svoja pravila. Medjusobne sukobe je tusio u samom pocetku i one koji su ucestvovali rigorozno kaznjavao. Ljudi su zivjeli dobro, uzivajuci privilegije tog zajednickog razvijenog plemena. Obradjivali su zemlju, kovali oruzje i svi su imali barem onoliko, koliko im treba. No, neki bivsi poglavice su bili ljuti jer vise nisu imali ugled i kovali su plan da vrate svoju moc. Kad je “Lav koji mase repom” preselio u vjecna lovista, poceli su trovati ratnike svojim pricama, da bi oni na kraju iskopali davno zakopane ratne sjekire. Tome su jos pomogli i spijuni, koji su dolazili sa druge strane rijeke, jer su htjeli da naprave sukob izmedju Juslava. Jos su i Solovani(najsjevernije malo pleme u sastavu Juslava) primijetili sta se desava i priklonili se snaznim plemenima preko rijeke. Serabe, svjesni da bez drugih plemena nikada nece imati svoju moc odluce da napadnu. Prvo su napali Solovane, no kada su vidjeli da su Solovane davno izgubljeni, okrenuli su se drugim frontovima. Njihov plan je bio da naprave veliko pleme pod nazivom “Serabe”. Napali su do jucer svoje susjede, sa kojima su pusili opojne trave, ispijali vatrenu vodu i zajedno radili. Napali su Bosantu. O tom ratu se mnogo zna. No taj rat nisu vodile samo te dvije strane. Svoje interese imali su i Herevani, koji su koristili svaku priliku. Interesi su isli jos i dalje, te su Risaje, daleko i mocno pleme sa istoka pomagali svoje srodne Serabe. Jedina pomoc koju je dobio Bosantu je bila ona, koja je tesko pristizala od strane onih drugih sa istoka, Aharaba. Rat je trajao, ruzan i nepravedan, dok daleko napredni sa zapada, doseljenici, nisu odlucili da je dosta. Rat je zavrsio, mnogi poruseni satori, ispaljene strijele prelivene krvlju su lezale na podu.