Mirza Brkic, razmisljanja

Rasprava na temu pretproslog posta jos traje. Cak sam i sam uputio odgovor svim komentatorima. Na zapadu inace nista novo. Polozio sam Marketing, pao “Mikro i Markrekonomiju”, zbog jednog pisljivog boda. Zato ostajem cijeli februar u Becu, zbog tog februarskog roka, za koji namjeravam da se rijesim vec navedenog predmeta, a i da polozim Informatiku.

Sezona pocinje 31.Januara, tamam da se vratim u formu. Sada bih trebao biti registrovan igrac, pa bih mozda mogao i zaraditi koji euro, tek za dzeparac. Upoznao sam jednu curu koja je manekenka. Za jednu reviju, ili sta ja znam vec, uzme tri stotine eura. Racunao sam to, pa sam dosao do zakljucka da ja moram raditi tacno pedeset sati za te novce. Cak i to dobijem barem mjesec dana kasnije. Toliko o prekrasnom studentskom zivotu u Becu. A prosli tekst je ozbiljan, nema sta.

Ovo ce biti kraci post, jer idem da se nadjem sa djevojkom, od koje treba da kupim knjigu iz Informatike. Nije mi zao, cak i da platim duplo, samo da to polozim i da idem dalje. U martu su predavanja, u aprilu ima raspust, ali tada vadim novu vizu. Ukratko, Gracanico i Bosno i Hercegovino, vidimo se mozda pocetkom jula. Cuvajte mi se svi.

Mirza

Za danas nemam neki konkretan tekst. Doduse, mogao bih nesto napisati, ali ne bi bilo u rangu proslog teksta, s obzirom na komentare i reakcije koje je izazvao. Na odredjene komentare se ne obazirem, nema potrebe. Slike ispod su od petka. Petkom uvijek idem u deseti distrikt, iz vjerskih razloga. Kad sam vec tamo, gdje ima veliki broj turskih prodavnica, moze se pronaci nesto i za pod zub. Korisno je, jer potrosim najmanje dva sata na obrok koji sam spremam (priprema, objed, pranje sudja). Osim toga, ukusnije je…

Obratite paznju na ovo “100% Halal”. Pitam se, kako izgleda recimo, 25% ili 60%.

Sve vas srdacno pozivam u Austriju. Ne samo na odmor, nego da dodjete studirati i zivjeti u ovoj prekrasnoj zemlji. Mnogo je razloga, ali moram da navedem barem neke. Sto se studiranja tice, nema nikakvih problema. Ovdje je na svim fakultetima multiple-choise sistem. Dakle, dovoljno je samo da zaokruzite tacan odgovor ili vise tacnih, ako ih ima i onda sljedece pitanje. Tako uradite dovoljno tacnih i polozili ste ispit. Nista lakse, zar ne? Sto se gradiva tice, to je “shasha”, kazao bi nas narod. Radi se ono, sto se u BiH radi u osnovnoj skoli. Moj mali rodjak, da zna njemacki, vec bi mogao zavrsiti ovdje fakultet. Njemacki je bas lahko nauciti, tako da niko ne treba toga da se plasi. Par godina, zafrkancija, derneka i odlazaka na fakultet samo kada su ispiti, naravno i gotovo. Dobicete posao ovdje, samo zato sto ste stranac, a ako ste kojim slucajem jos i musliman iz BiH, veselju Austrijanaca nikad kraja. Posao zagarantovan, i to onaj pravi direktorski. Samo sjedis, potpisujes neke papire i brojis svoj novac. U medjuvremenu, dok stignu novi papiri, na raspolaganju vam je velikodusna sekretarica(bujnog poprsja, podrazumijeva se) da vam sati prodju ugodnije. Nasi ljudi se obicno plase za finansiranje studija, kada dodju u jednu zapadnu zemlju. Kazem vam, nista se ne sikirajte. Srdacni Austrijanci ce vas pozvati da radite, za najmanje 10 eura po satu, a i to, ako je bas stvarno lagan posao. Za nesto, gdje stvarno morate stojati, nema satnice manje od 15 eura. Ovakav zivot treba i podijeliti s nekim. Zato treba osnovati porodicu. Uz gospodsku platu, dolaze i privilegije, poput ogromnog stana, luksuznog automobila i svih drugih sitnica, koje ce vam olaksati zivot. Ne, dragi ljubitelji mobitela, niste ni vi zaboravljeni. Znajte da je ovo zemlja, gdje cete za 1 euro dobiti najnovije modele. Ima ljudi, koji se plase zbog promjene zivotnih navika, ishrane, kulture i drugih njima bitnih stvari. Jos jedna velika zabluda. Na Stephansplatz-u ima restoran, gdje prave “Begovu corbu”, bolju nego u Sarajevu. U supermarketima se prodaju samo bosanski proizvodi. Vegin ajvar nabavlja svaka “Billa”, te ga postavlja na najznacajnije mjesto u marketu. Ne znam sta jos cekate. Brzo u Sarajevo po vize i dolazite ovamo, jer ovo je raj na zemlji. Vlada cak razmislja da Dunavom pusti splav, na kojem imate sve nove cd-ove Safeta Isovica, kako bi svako mogao sebi uzeti jedan i uzivati u nasoj muzici. Jos jednom vas pozivam, dodjite u raj na zemlji.

Red je da i ja nesto napisem. Prosli praznici. Da kazem da sam se odmorio, slagao bih. Otisao kuci na skoro dvije sedmice, te ogromne dvije sedmice. Kako i obicno bude, vidim svoje, proletim s rajom kroz grad koji puta i ocejfim. Proveo Bajram, uz onu pucnjavu, protrcao mahalom dijeleci Kurbane. Sta ces, tako ti je kad si najmladji u avliji. Sreca, daidzina kcerka isla sa mnom, pa mi je bilo lakse. Kome god pozvonis, dadnes Kurban, svako pita: “Kako ti je tamo?” Mati je svima razglasila, cim sam polozio ova prva dva ispita. Nekako mi neugodno, stvorio se i veci pritisak na mene. Dosta sjecanja je probudio ovaj dio, kad sam dijelio Kurbane. Vratio me u neke dane, kad sam jedva cekao da zakolju jadnog ovna, da bih odnio Kurban tamo, u Vuknic, jer sam od Mejre redovno dobijao para. To je nekad bila svrha Bajrama. Sad mi nekako merak bio, sjesti sa familijom, zafrkavati se. Cak mi je prahnuo i onaj Masch-Malow, koji dobijes od naroda. Eh, da mi je jos jedan Bajram, kao onaj, kad sam imao 10 godina. Nista, nakon manje-vise redovnih izlazaka sa ekipom u “razne seoske zabiti”, sto bi kazao Fruit, vracao sam se kuci i nerijetko ucio. Moras, sta ces? Mislio sam da necu moci nikako, ali kad vrag odnese salu i ispiti su za manje od dvadeset dana, nema zafrkancije. Novu godinu nisam docekao u carsiji. Strasno, kakav sam ja Gracanlija, molim te? S Tomom i Guzom sam otpirio u St.Polje, nas St.Pauli, gdje Tom ima trebu. Jah, propisno smo se zafrkali. Racunali smo i mi tamo “uhvatiti sejtana”, ali sve cetiri cure su bile obicne “bibe”, nacugale se, povracale. Nista, upalio sam TV i cekao da Tom ocejfi sa svojom, pa da idemo kuci. Inace, najbolji dio zadnjeg dana prosle godine je bio kupovina nekih sitnica u Bingu. Opet sa Tomom, ali ovaj put je tu bio i Alen, zafrkavali smo se po cijelom marketu, zezali se sa promotorkama i prodavacicama. Tom je opet naletio na neku svoju bivsu, sarmirao jos par nekih. Sta ces, kad je covjek k´o magnet. Evo me sada opet u Becu, nadoknadjujem propusteno gradivo. Zbog toga i jesam dosao ranije. Dugo nisam bio na netu, pa sam tek kasnije primijetio “onu koju ne spominjem”, da me malo iskritikovala. Neka nje. Jednom sam joj nesto govorio, pa sam bio kritikovan, da bi kasnije ona i sama shvatila koliko sam bio u pravu. Sad opet ona tjera svoje, ali ovaj put sutim. Dobro je kazao narod: “Lakse skuhati zeljezo, nego savladati zeninu tvrdoglavost”. Neka meni mog Marketinga i “Mikro i Makroekonomije”. Pocetkom februara ce opet sezona, pa neka meni i moje lopte.

Da se vratim malo na onaj dio sa izlascima na stranu. Dosadila mi vise Etna, u IQ ne volim kad je guzva, inace je ok. Stil je za parove, sto je trenutno otpisano, a Petica se isfurala. Omakelo mi se, da jednoj curi uvrijedim svetinju. Naime, kazao sam da je disko u njenom selu skroz bez veze. Jest da je to istina, ali mi je cura pristojno suknula, cim me pitala: “Imate li vi bolje?”. Nista, suti i pusi. Satro, grad, ovako-onako, svi oni, sto isprazne carsiju prije jedanest, zavrse na strani u ovim diskacima. Oh, sweet irony, a sve gospoda.