Nesto kontam, obicno se nakon pisanja bloga malo aktiviram, dobijem volju i za ucenjem i krene mi nekako bolje. Istresem se nekako, pa mi dodje ovo makar kao sporedni ventil za opustanje. Primarni je vecini poznat, ali je zatvoren do februara, kada se sezona nastavlja. Ovih dana nisam imao volje za ucenjem, pa sam nekako ljut na sebe. Znam da zaostajem sa gradivom iz Marketinga, ali svaki put kada dodjem na internet, umjesto da radim pitanja, ja cackam po svim mogucim stranicama koje mi padnu na pamet. Valja mi se malo sabrati.
Veceras idem da radim par sati. Ima neka Christina pjeva u gradu, pa valja rastaviti binu. Ne vjerujem da ce posao trajati duze od pet sati, a jedan je razlog sto sam prihvatio posao. Naime, svaki put kada sam u skoli imao lose ocjene, moj otac bi me vodio da radim na selu, uvijek u poljoprivredi. Covjek zna koliko je to meni mrsko i da mi je to najgora moguca kazna. Poslije mi odrzi predavanje da cu tako zaglaviti ako ne budem ucio, pa ja sljedecih dana popravim ocjene. Cini mi se da veceras hocu sam sebe da kaznim, pa mi mozda pomogne da se sutra, a i narednih dana aktiviram, da se stvarno prihvatim ucenja.
U cetvrtak idemo doma. Pozelio sam familiju, drustvo i mnoge druge stvari. Otprilike sve one, sto ih Dino Merlin nabroji u pjesmi “Burek”. Mozda se sada i aktiviram, ali pronasao sam nesto interesantno na Youtube, pa daj Boze da sjednem ucit.