Mirza Brkic, razmisljanja

Ova prica je neistinita. Svi likovi su izmisljeni i svaka slicnost sa stvarnim osobama je slucajna. Kompletan tekst je plod maste.

Ona je savrsena. Kao djecak, mladi srednjoskolac sam je prvi put vidio i vjerovao da je savrsena. Tijelo, kao da je oblikovao sam Mikelandjelo. Uvijek je bila dio viseg staleza, a ja djecak koji je gledao sa strane. Jednostavno, bila je savrsena. Buntovna, ali uvijek je ispunjavala kriterije naseg drustva. Njeno drustvo je gradski jet-set, ako to uopste postoji. Njena karijera je planirana, mora biti najbolja. Onda sam je bolje upoznao. Vidio sam je bez sminke i drustva. Cinila mi se bas nekako drugacija, ono, kao obicna djevojka. Vidio sam je kako place. Covjece, pa zar i ona ima suze? Sta to moze povrijediti nju, srusiti taj bedem koji sam poznavao? Po prvi put mi je bilo zao te jadne djevojke. Po prvi put sam je vidio kao kompletnu osobu. Par puta smo pricali o mnogim stvarima. Naucio sam da je jedna osoba mnogo vise od onoga sto vidimo. Jedna kompletna osoba, kojoj je normalno da se srusi, zaplace i ponovo podigne na noge. Mozda sam prestao vjerovati u ideal savrsenstva. Mozda ova prica nosi takvu pouku, ne znam.

Moram da ucim. Jednostavno mi je doslo da napisem ovakav tekst, kakav sam napisao. Komentari nisu potrebni.

Dobro, prosli post je dobio mnogo komentara. Kritike, savjeti i sl. Eto, osjetim da dugujem izvinjenje onima koji su se nasli uvrijedjeni. Vjerujem da ce ovo biti posljednji put da spominjem taj party, o kojem se pisalo. Sigurno sam ja pogrijesio sa procjenom starosti prisutnih osoba i ostalih detalja, vezanih za taj dogadjaj. Da li je party bio dobar ili los, to je stvar licnog ubjedjenja, a ja sam svoje vec izrazio.

Ne znam o cemu sada da pisem. Mozda je razlog ovo jutro i ova moja nenaspavanost, a mozda ova matematika, sto ceka da zavrsim s pisanjem bloga. Mozda me u toku dana nesto dovoljno inspirise(nazivcira) da napisem post. Sada treba uraditi bitnije stvari.

Mozda je najbolje da post pisem bez nekog uvoda.

Bio sam u srijedu uvecer na jednom party-u. Cetvrtak je bio nacionalni praznik, pa se nisam morao sikirati oko predavanja, iako sam znao da trebam sam da sjednem i ucim. Ali, neka, moramo se i mi studenti nekada opustiti. Osim toga, pozvan sam bio na dva party-a, pa sam ocekivao dobru zabavu barem u jednom. Poveo sam ovu jednu djevojku, koja sa mnom ide na predavanja, sa kojom sam poprilicno dobar. Dobro, ne volim ja njenu pricu o modi i kozmetickim proizvodima, ali hajdi, mora se. Starija je puno od mene, ima jako visoko misljenje o sebi, sto mene previse ne tangira. Ne svidja mi se, jednostavno nije moj tip. Volim ja one male, nezasticene, kojima bi najradije poklonio siroko rame i da ona tu prijavi mjesto smjestaja. Skrecem s teme. Odemo prvo do mog bivseg doma. Ocekivao sam fini studentski party, sa nekih pedesetak osoba i dobrom atmosferom. Malo sutra, odem ja tamo, tek stara raja sjedi prica. To su takva mjesta, kada ne dodje ova grupa stranih studenata, bez veze je. Pozdravim par dragih osoba i idem dalje. Iskreno, meni nije lose sjediti sa starom rajom, zezati se, ali poveo sam ovu djevojku i ona je ocekivala kvalitetan party. Idemo do ovog drugog doma. Tu sam ranije bio samo u posjeti drugaru sa faxa. Inace, to je muski dom, pa nisam ocekivao apsolutno nista. Kada smo dosli tamo, imali smo stvarno pravi prizor ispred sebe. Stotine ljudi, po mojoj slobodnoj procjeni oko 200-300, prisustvuje ovom dogadjaju. Udjem, pozdravim onog drugara i idem dalje. Vidim da je to cisti krkanluk, kakav stvarno ne volim. Da sam dosao sam, okrenuo bih se natrag, u podzemnu i pravac domu svome. Ali sada sam sa tom djevojkom. Pricam sa njom, kao da sa Ritasica, dozivam nekoga u Rijeckoj, zbog oneke proklete muzike. Ali eto, tu sam i dalje. Onda skontam stari trik. Idem na zrak(uvijek efektivna fora) i ostajem tu barem sat vremena. Naslonjen na zid gledam jad i cemer danasnje realnosti. Samo dvije grupe ljudi. Pijani i pijani, koji su uhvatili nesto pijano. U glavni mi odzvanja ono poznato “svi zanimljivi, ekscentricni…”. Tako ih i dijelim. Jednostavno, neki dodju samo da bi se napili, a ostali, bas da bi se nasli u ovoj drugoj grupi. Gadi mi se sve to, u najmanju ruku. Vracam se natrag, nakon onih sat vremena predaha na hladnoci. Probijam se kroz guzvu, gomilu neidentificiranih pokreta, koje oni nazivaju plesom, kroz pijane grupe. Odgurujem pijane likove, samo da prodjem. Neki lik me opazi, kako tako nervozno prolazim kroz njegovu grupu plesaca. Vidi da sam stvarno nadrkan(izvinjavam se zbog izraza, ali najbolje opisuje stanje u kojem sam bio) i pokusava fino sa mnom, kao :
“Nemoj ba zamjeriti, vidis da su svi pijani”-kaze mi na bosanskom.
“Samo ga sklanjam s puta”- dobacim mu u prolazu i idem za svojim poslom
Kazem onoj curi, da hocu da idem. Inace, otpratio bih je, jer postujem neka “gentleman” pravila, ali pronasla je curu koja zivi u njenom domu, pa neka se vracaju zajedno. Ipak, i njoj je krkanluka dosta i krecemo. Opet ona prica o svojim dozivljajima, a meni dosta svega. U glavi i dalje ono “cisti kokain i ruke od svile…”. Nakon svega, samo sam htio da se naspavam.

Ne znam o cemu da pisem. Inace, najbolji postovi(ne samo moji, nego kod vecine blogera) nastaju kada je covjek necim iznerviran. Onda jednostavno ruke nisu dovoljno brze, da bi sve napisale. Ja sam tako sinoc imao materijala, nakon predavanja iz matematike, ali mi internet nije bio dostupan. Opisati taj osjecaj od sinoc ne bih mogao. Bila bi to obicna imitacija, blagi pokusaj glume. Citam ostale blogove, pa sam dosao do tih zakljucaka. Vidim da je drustvo pisalo o Bajramu, vise tekstova. Znam kakav je Bajram u Gracanici, tridesetak sam ih docekao i uzivao u Gracanici. Doduse, kao djetetu mi je svaki bio super. Dobijes para, obilazis familiju i jedes do drugog dugmeta na pantolama. Kako odrastam, Bajrami dobijaju drugo znacenje. Sretan sam kada mogu da provedem vrijeme sa porodicom, onom najuzom i onom iz avlije. Tradicionalno okupljanje kod nane, preslatka limunada, prsulja(negdje je nazivaju “tendzera”). Oni stariji su uvijek kasnili, jer kakav je to Bajram, bez kahve u carsiji? U mom drustvu je procedura malo drugacija. Izadjes na kahvu uvecer i prepricavas protekli dan. Citao sam i Angelinin komentar na forumu. Sa vecinom stvari se slazem. Barem je neko priznao, da smo mi bosanski muslimani(nadam se da sam se pravilno izrazio, jer ne bih da diram u bosanske katolike i pravoslavce, te ostale) cudan narod. Istina je da vecina kulturno doceka Bajram, ali eto, imamo i tu bucnu manjinu. Bojim se, da je Angelina u pravu, da moramo prihvatiti i tu manjinu. Neki osudjuju vlasnike lokala, sto organizuju takva, pogana Bajramka slavlja. To ce njima na dusu. Nisu oni toliko krivi. Kriv je nas mentalitet, kriva je ta manjina, koja se obraduje plakatu na kojem stoji “Bajramski party (naziv piva)”. Cak i da nema tih lokala, sto je tehnicki nemoguce, ti nehljebovci bi sebi organizovali pijanku. Zao mi je sto manjina nema postovanja prema Bajramu, prema Islamu, ali eto, raznovrstan smo narod. Ima nas i finih i poganih, sta ces?

Ja sam ovaj Bajram docekao odlazeci na predavanja. Jedino mi je Bajram-namaz docarao atmosferu ovog praznika. Poziv mojima, cestitke i suzne oci. Bajram je to, covjece. Dok pricam sa nanom, u pozadini cujem poznate glasove. Koljena klecaju, slusalica postaje preteska, a glasa ponestaje. Zavrsim razgovor, umijem se u wc-u fakulteta i na predavanje.

Bajram Serif Mubarek Olsun.

Opet ja umjesto matematike, pisem blog. Ali eto, pravdam se da mi je to pauza, jer sam ipak ucio “Uvod u ekonomiju”. Citam ostale blogove na stranici, pa moram procitati i komentare. Hajdi, normalno, postujem svacije misljenje, dok ono ne narusava neka osnovna ustavna prava. Znao sam da smo konzervativna sredina, jer ipak, Gracanica je mala carsija. Ima to i svojih pozitivnih stvari, ali nekad smo stvarno zadrti. Ocekujes barem, da ovdje na ovoj stranici pronadjes obrazovane, kulturne i sirokoumne osobe. Ranije se na jednom forumu diskutovalo o covjeku koji je doslovno prebijao svoju zenu, pa pored ostalih komentara, bilo je i par onih, koji su to ne samo odobravali, nego hvalili pomenutog junaka. Sada vidim, da nekome smeta, sto se dvije djevojke drze za ruke i setaju gradom. Iskreno, meni kao muskarcu je sexy pomisao na dvije cure zajedno. Pa do kada cemo tako? Zasto uvijek moramo samo gledati sta drugi rade, osudjivati ih? Kao da su one prve dvije osobe, koje imaju istospolne naklonosti. Znam ja, da je tesko odrediti granice, dokle doseze liberalnost, a dokle konzervativnost u nasem drustvu. Da citiram genijalca danasnjice:
“No man is only one thing. In some things I´m conservative, in others liberall. Legalizing fire weapons: I´m conservative. Prostitution, I´m liberall”- Chris Rock.

Vjerovatno sam zbog brzine pisanja, nege rijeci pogresno spelovao, ali to ne smanjuje znacenje ovih genijalnih rijeci. Bice sigurno zlonamjernih komentara, tipa: “A sta kada nam pocnu pederi ovako hodati gradom” ili “Sta bi, da je jedna od ovih cura tvoja sestra?”.
Fakat, trebamo malo razmisliti o tome. I opet molim, primitivne komentare sacuvajte za sebe. Ako imate drugacije misljenje, iskazite ga, ali na nacin kulturnih ljudi.

Dovraga vise i sa ovim vremenom. Uhvatila me nekakva prehlada, pa nemam volje ni zasto. Moram vjezbati matematiku, ispit je u drugoj sedmici novembra, a matrice jos nisam preradio. Zato sam danas opet na faxu, iako nemam predavanja. Kontam, u ovoj sredini se lakse skoncentrisem i imam volje za ucenjem. Naravno, nakon pregledanog maila i jos par sitnica na internetu.

Kako sam pozelio neke stvari, koje sam ranije uzimao zdravo za gotovo. Pozelio sam pogledati utakmicu, a da se ne grizem, jer u to vrijeme treba da ucim. Opustao sam se uz Ronaldinhove carolije, znajuci da je dovoljno da nakon utakmice prelistam svesku i da sam dobar za sutra. Tako sjednem opet u srijedu, da se opustim, ali nesto ne stima. Da li je to moja griznja, nemoc Ronaldinha da ista napravi ili nesto trece? Cini mi se, da mi se sve sastavilo i urotilo protiv mene. Jos kada tome dodam i nenaspavanost, krug je savrsen. Kad smo vec kod utakmice, “ustopao” ga je onaj Boulahrouz, na kakav-takav nacin. Nema vise lijepog nogometa. Ne moze ni Ronaldinho, kroz devet igraca, koliko ih je bilo iza lopte, kada je Barcelona napadala. Eh, da je jednom vidjeti Bratstvo tako organizovano, pa da jos imaju snage i u kontru istrcati, gdje bi im bio kraj. Ali, pustimo sada to.

Vidim u Gracanici nista novo, barem po ovim vijestima. Pretpostavljam da srednjskolci opet drze carsiju aktivnom, barem do 23:00. Parovi u Stil, oni malo stariji u Etnu, a ostatak u Operi i Petici. A sada, spektakl. Matematika.

Biti prijatelj je stalna obaveza, koja donosi odredjene privilegije. Tuzno je, kada ljudi vide samo jednu stranu ovog odnosa. Prijatelj nije za to, da uvijek odobrava tvoje misljenje, nego da ti pomogne kada treba i da ne ocekuje nista zbog toga. Da bi jedno prijateljstvo funkcionisalo, potrebno je da obje strane tako razmisljaju. Sigurno je da ce biti neslaganja, ali postoje kompromisi i licne odluke. Odluke su jako bitne kod prijateljstava. Sami donosimo svoje odluke, koje se ne ticu drugih ljudi, ali ne treba nam smetati, kada nas neko savjetuje, cak iako nam se misljenja ne slazu.

Cesto se odnosi izmedju prijatelja promijene. Prijateljstva postaju veze, osobito onda musko-zenska. Nekada prijateljstvo ode u drugom smjeru, ohladi se i dodje do nestanka. Pisem sve ovo zbog jedne djevojke, koja to jos ne razumije. Osjecam da nam zbog njenog nerazumijevanja prvog dijela posta, prijateljstvo odlazi u ovom, drugom smjeru.

Na faxu opet predavanja, “Evropsko pravo” i “Racunovodstvo”. Matematika puna nekakvih matrica, Neo bi se zbunio. Moram da idem, pripremiti se za predavanje, barem procitati predjeno gradivo.

Selam, brate…

Evo me na faxu, cekam da mi pocne Engleski, za nekih petnaestak minuta, pa rekoh, imam vremena da ti sklepam mail. Nista novo na zapadu. Slusam predavanja, 10 sati na fakultetu, ostatak dana u domu i tako to. Upoznao sam nekog tipa iz Tuzle, sto zivi na mom spratu. Tip je neki kompjuteras, utusi on nekom pricom. Ja uzeo zadatke da vjezbam, on i dalje prica. Dosta je naporan, ali onako, nije losa osoba. Nemam bas vremena da se socijalizujem s njim.

Na faxu naporno, sta da ti pricam. Postim, tako da cu i veceras iftariti nakon 20:00, zbog predavanja. Danas sam vec slusao dva predavanja, a jos imam Engleski i Matematiku. Vec lagano pravim planove, na koje ispite cu izaci u prvom semestru, pa po tome gledam i na koja cu predavanja ici. Taktiziram, neke cu stvari ostaviti za drugi semestar, nema teorije da polozim svih 12 u prvom.

Sta ima kod tebe? Kako je na poslu, sa curom i ostalim problemima? Valja mi napisati jos par mailova, ali nemam sada vremena. Iskreno, 24 sata je premalo da sve obaveze izvrsim. Spavam jedva nekih 6-7 sati, sinoc me ona kahva drzala budnim, dok sam vjezbao matematiku. Trebam napisati i blog, ali imam neku ideju, kako da oboje sredim jednim potezom. Doduse, vidices to i sam na mom blogu.

Hajdi, cuvaj se, moram sada na predavanje.

Mirza

Danasnji post je o poslovnoj ideji. Vracao sam se sa treninga, jako gladan, jer nisam imao vremena da iftarim. Mrsko mi je onako umornom praviti nesto u domu, pa se odlucim za kebab, nisam odavno. Tako, dok sam cekao u redu, sjetim se da u Gracanici, nema niti jedno mjesto gdje covjek moze kupiti kebab. VF je jedno vrijeme promovirao tu ideju, po pristojnoj cijeni, ali nas narod voli pizzu i “american way of life”. Rijetki su se sjetili da pitaju: “Coso, kakav je ovo hepek, kebab?”. Konobar Coso bi vjerovatno na to odgovorio, tursko jelo, sa govedjim i pilecim mesom i salatom, ma fakat turska verzija hamburgera, samo sto je meso isjeceno, a ne kao snicla.

Eto, pala mi je ideja, da otvorim neki lokal u Gracanici, gdje bi covjek pored ostalog, mogao kupiti i kebab, te neka drugacija jela, koja u gradu nemaju. Ko se u gradu jos sjetio, da otvori mjesto, gdje covjek moze pojesti burritos, curry piletinu ili nesto slicno. Vjerujem da bi uz povoljnu cijenu imalo prolaza, barem kod omladine, koja godinama jedu hot-dog, pizzu i sl. Istina je da nemam pocetni kapital, ali ako se neko za cetiri godine jos bude sjecao ove ideje, jos imao nekih 50.000 KM viska, neka me kontaktira. Dobro, pocetni kapital moze biti i manji, ali ako hocete kvalitetnu uslugu, a ne da vam konobar kaze: “Stash?”, onda treba. Ne mogu se udostojiti cak, niti da vam kazu: “Sta ces”. Jedino jos u Amoru ima onih iz komunizma, sto ti dodje sa salvetom preko ruke i pita: “Dobro vecer gospodo, sto cete naruciti?”, ali valja otici dolje na Koric-han. U carsiji prednjaci Etna. Barem imaju dobru uslugu, kulturne konobare(ne sve, ali vecinu) i normalnu muziku. Sve to, dok ja ne otvorim svoj restoran: IMC-International Meal Center.

Do tada, povremeno se ovdje uvratiti do Kebabstandova, kojih ima na svakih 50 metara i svi dobro posluju. Prijatno.

Nakon provjerenog maila, ostaje mi jos pola sata da napisem post. Ovaj put imam neku ideju, pa ne bi trebalo da bude problema. Znate ono, najteze je poceti. Zakasnio sam na predavanje iz Accountinga-a, jer prosli put nisam slusao, kada je profesor govorio o premjestanju predavanja u drugu salu. Na internetu nam nisu promijenili, tako da sam sa jos dvadesetak kolega otisao u potpuno drugu zgradu. Nakon pola sata sam pronasao gdje je predavanje, ali kada nisi od pocetka tu, isto kao da nisi nikako. Zato cekam da pocne predavanje drugoj grupi.

Na zapadu nista novo. I ovdje su bili izbori. Osim boljih predizbornih kampanja, nista drugacije. Doduse, iznenadjene je bilo da su pobijedili Socijaldemokrati, inace njhova verzija SDP-a. Dobice novog kancelara, koji nam je obecao smanjiti skolarine. Predizborno obecanje, ali iskreno, vise vjerujem ovim njihovim politicarima. Meni je opet interesantnija borba za trece mjesto, izmedju zelenih i plavih. Zeleni su raja, fino se odnose prema Auslanderima(nama, strancima), nece atomsku energiju, hoce prava za zene i sl. Plavi su nacionalisti, koji plase narod, kako im uzimamo radna mjesta(iako radimo samo na baustelama, kao cistaci i sl), nece ulazak Turske u EU i sl. Dakle, ciljaju na nepismene idiote kao potencijalne birace. Srecom, za 0,1% su bolje prosli Zeleni, sto me poprilicno obradovalo. Ljudi znaju da bez nase radne snage ne bi imali pola drzave.

Dovraga, pocinje mi predavanje, pa moram da idem. Do sljedeceg posta.