Jos jedan mjesec Ramazan. Vidim povecanu vjersku aktivnost, vecine gradjana. Iskreno, postujem to, i sam sam religiozan i nadam se da cu ispostiti cijeli ovaj mjesec. Ono sto mi se ne svidja, je licemjerje pojedinih, koji se predstavljaju za vjernike, zbog ovih ili onih razloga. Procitao sam na forumu jedan komentar, poprilicno interesantan, a prijatno me iznenadilo da neko u Gracanici jos uvijek posjecuje gradsku biblioteku. Dakle, narod voli drugima nametati svoju volju, pricati o vjeri, a do prije mjesec dana su isti ispijali velika tocena u Operi. Mislim, ne smeta meni to, svakome njegovo, ali zasto onda drugima prebacivati vlastiti osjecaj krivice i traziti utjehu otkrivanjem tudjih mana. Svako najprije treba da se pozabavi svojima, a samim tim, ne bi imali vremena da kritikujemo druge, posebno o tako osjetljivoj stvari, kao sto je vjera. Svjestan sam da nisam vjernik, kakav bih trebao biti, ali ne volim kada meni neko drzi predavanja o vjeri, pa ne drzim ni ja drugima. Religioznost je privatna stvar, prije svega. Dosta politike je vezano za religiju, dovoljno je samo poslusati neke hutbe. Proslog petka je u najvecoj dzamiji u Becu, najvise puta spomenut rimski papa. Pred Ramazan, vjerovali ili ne? Zato najvise volim slusati Fadilove hutbe. On najavi novi broj Preporoda, zamoli da vozaci nakon dzume pomaknu svoja vozila, jer ima dzenaza i prouci par ajeta iz Kur'an-a. Religioznom covjeku je to dovoljno, meni sigurno jeste. Litereratura o vjeri mi je dostupna, a ako budem imao pitanja, onda cu se obratiti vodjama dzemata. Mnoge poruke, koje imami salju, nisu ispravne, mada to rijetko spominju. Oni su ljudi, a samo je Muhamed a.s. bez grijeha. Dakle, stvarno zelim napisati, da treba razmisliti o stvarima koje cujemo ili procitamo i sagledati iz vise uglova. Mozda ni tada necemo donije pravu odluku, ali sigurno da ce biti razumnije od pukog navodjenja, kao da smo igracke na daljinski pogon. Razmislite…